Crvena škola Dubravke Ugrešić
Proslavljena hrvatska književnica Dubravka Ugrešić predstavlja se na nesvakidašnji način u Rijeci – izložbom “Crvena škola” u Galeriji Filodrammatica, koja obuhvata niz tekstova i vizuelnih radova, nastalih njenim intervencijama na materijalu koji je pocela da prikuplja nakon što se početkom rata u Jugoslaviji 1991. godine u njenim rukama slučajno našla jedna školska početnica, koja je prema godini izdanja lako mogla biti i njena. Pred njom su, kako je navela, odjednom iskrsla dva sveta — davnašnji, zaboravljeni svet početnice koji je obećavao srećnu budućnost, i drugi, zbiljski, sadašnji, koji je tu budućnost brutalno osporavao.
Ta epizoda podstakla je Dubravku Ugrešić da skuplja početnice, a rezultirala je nizom tekstova i vizuelnih radova koji će biti predstavljeni na izložbi i pratećem katalogu, u organizaciji Drugog mora i zagrebačkog Multimedijalnog instituta.
Foto: Davor Konjikušić
Na pitanje čime se to u Crvenoj školi tačno bavi, Dubravka Ugrešić je odgovorila da ni sama ne zna.
“Iskreno rečeno, ne znam. Istina je, nisu mi strani pojmovi poput appropriation art, intervention art, soc-art … bila sam svojevremeno očarana konceptom soc-arta slikara Ilje Kabakova, Aleksandera Melamida, književnika Leva Rubinštajna i drugih. Otkrila sam i iščašeni amaterizam Henryja Dargera, volim slike jugoslovenskog soc-artiste Dušana Otaševića, obožavam filmove Dušana Makavejeva, ali mislim da odgovor ne treba tražiti u tom smeru”, navela je ona, napominjući da nikako nije “umetnica”.
Dubravka Ugrešić naglasila je da je sve na izložbi reciklaža, postupak očuđenja ili začudnosti, koji nastoji da postigne malim intervencijama.
“Što se intervencija tiče, i tu koristim školske tehnike: ponavljanje motiva, precrtavanje, isticanje i skrivanje, i slično. Kada kažem sve je reciklaža, to se pre svega odnosi na materijal kojim se služim. Nema ni jedne moje rečenice, ni jednog mog crteža (jer nisam umetnica). To je iz današnje perspektive arheološki materijal, a tom vrstom arheologije se malo ko bavi”, dodala je Dubravka Ugrešić.
Posetioci izložbe, kako je najavila, uočiće ostatke minijaturne crvene škole kupljene davno u nekoj amsterdamskoj starinarnici, kao i njenu opsesivnu (zlo)upotrebu zvezde petokrake i srpa i čekića.
“Od dana kada je Hrvatska proglašena nezavisnom državom, a tome je ove godine tačno 30 godina, hrvatsko mentalno i vizuelno polje postepeno su okupirale svastike, crne poput žohara, u svim veličinama. Zvezde petokrake razasute po mojim ‘uratcima’ spadaju u kompulzivan gest gubitnika. Iako crvena zvezda nije bila moj ‘ideološki bedž’, niti je u mom detinjstvu njena prisutnost bila tako napadno prisutna, kako bi se, sudeći po mojim radovima, moglo zaključiti — ona je to postala. Crvena zvezda nije obrana, ni zaštita, niti pak politička strategija, ona je slabašan, ali postojan alarm. Beeper. Crvena zvezda je tu da postavlja pitanje nisu li nas svastike-žohari doista preplavili?”, navela je Dubravka Ugrešić, književnica, esejistkinja i prevoditeljka, koja živi i radi u Amsterdamu.
Foto: Shevuan Williams. Norman, Oklahoma 2016.
Rođena 1949. godine u Kutini, završila je studije ruskog jezika i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gde je kasnije i nastavila raditi u sklopu Zavoda za nauku o književnosti. Kroz njeno književno delovanje prepliće se nekoliko osnovnih preokupacija, kao što su propitivanje prirode pisanja i književnosti kao takve, suprotstavljanje popularne (ili pak trivijalne) literature visokoj ili kanonskoj, te kasnije problematizovanje egzila i pitanje identiteta.
Autorka je knjiga "Poza za prozu", "Štefica Cvek u raljama života", "Život je bajka", "Forsiranje romana-reke", "Američki fikcionar", "Kultura laži", "Muzej bezuvjetne predaje", "Zabranjeno čitanje", "Ministarstvo boli", "Nikog nema doma", "Baba Jaga je snijela jaje" i "Lisica", prevedenih na više od 20 jezika.
U okviru biblioteke Skhole, koja je deo programa “Rijeke - Evropske prestonice kulture 2020”, Dubravka Ugrešić objavila je s Davorom Konjikušićem esejističko-fotografsku knjigu "Tu nema ničega!". U provokativnom eseju ona na primeru toplica - lečilišta u Hrvatskoj, Soveniji i Bosni i Hercegovini, razmatra život u postsocijalističkoj Evropi i Hrvatskoj.
I Izložba “Crvena škola” deo je programa “Rijeke 2020”, odnosno programskog pravca Dopolavoro, a biće otvorena u Galeriji Filodrammatica od 25. februara do 26. marta, uz poštovanje epidemioloških mera zaštite od zaraze korona virusom.
Dizajn postavke potpisuju Nina Bačun i Roberta Bratović iz kolektiva OAZA i Ela Meseldžić.
*Naslovna fotografija: Davor Konjikušić
(SEEcult.org)
