Nada u budućnost sa poreskim olakšicama
Dok zemlje u regionu godišnje dobijaju milione od filmskih kompanija, Makedonija je izostavljena, jer ne nudi filmašima finansijske pogodnosti za snimanje u zemlji. Piše: Maja Nedekovska* Makedonski filmski autori požuruju vladu da što prije omogući poreske olakšice za filmsku industriju jer postojeći zakon, po njihovom mišljenju, uskraćuje državu za preko potrebni profit.
Dok zemlje u regionu godišnje dobijaju milione od filmskih kompanija, Makedonija je izostavljena, jer ne nudi filmašima finansijske pogodnosti za snimanje u zemlji.
Piše: Maja Nedekovska*
Makedonski filmski autori požuruju vladu da što prije omogući poreske olakšice za filmsku industriju jer postojeći zakon, po njihovom mišljenju, uskraćuje državu za preko potrebni profit.
Žele da Makedonija slijedi primjer Češke, Rumunije, Bugarske, Irske, Belgije, Njemačke, Luksemburga, Islanda i drugih gdje, kako kažu, zakoni o poreskim olakšicama za filmsku industriju donose milione eura godišnje.
Filmski autori vjeruju da Makedonija ipak ima mogućnost da uzme dio filmske pogače s obzirom na to da su Bugarska i Rumunija, priključenjem Evropskoj uniji 2007. postale skuplje za filmaše.Zbog toga su filmske kompanije u potrazi za novim lokacijama.
Direkor Filmskog fonda Makedonije Darko Baseski ističe da bi poreske olakšice privukle brojne filmske komanije – dok ih je do sada u Makedoniji radila tek šačica. „Sve što trenutno imamo su jedna ili dvije niskobudžetske produkcije koje dođu u Makedoniju na nekoliko nedelja“, kaže on je za Balkan Insight.
Do sada, filmske kompanije iz Slovačke i Njemačke potvrdile su da namjeravaju da ove godine snimaju u Makedoniji, dok je jedna filmska kuća iz Turske izrazila interes za rad u Makedoniji. „Ovo su mali, odvojeni slučajevi“, kaže Baseski. „Zakon o poreskim olakšicama privukao bi veće i dugotrajnije projekte“.
Prije dva mjeseca Fond je prosledio svoju inicijativu ministarstvima kulture i finansija te Agenciji za strana ulaganja podvlačeći da poreske promjene u oblasti filma nose potencijal značajnog profita. Radna grupa koju su sačinjavali djelatnici fonda i ministarstava kulture i finansija nedavno je došla do istog zaključka.
Anita Jovanoska iz Ministarsva kulture kaže da se vlada slaže da bi takav zakon „pomogao filmskoj industriji da stvori nove poslove za glumce, režisere, producente i druge filmske radnike što bi neposredno uticalo na stopu zaposlenosti“.
Makedonija je zaradila 900.000 eura 2009. godine kada je irski film „Kao da nisam tamo“ ostvario šest nedelja snimanja na području Makedonije. Velikobudžetske produkcije, pak, mogu da donesu milione.
U Bugarskoj strane filmske kuće redovno troše 2 do 4 miliona eura dok projekti kao što je “Konan Barbarin”, koji je tamo nedavno snimljen, donose i po zadivljujućih 26,5 miliona.
Pored činjenice da za kratko vrijeme potroše velike sume novca, velike produkcijske kuće unajmljuju i veliki broj radnika, makar i kratkoročno. Među onima koji takođe profitiraju su hoteli i servisni sektor. I filmovi, koji često pokazuju najljepše krajolike zemlje, služe kao poziv drugim producentima da snimaju na toj lokaciji.
Robert Naskov, direktor produkcijske kuće Kino oko kaže da kada filmske kompanije snimaju na nekoj lokaciji, one stimulišu različite privredne grane, počev od tekstilne industrije, građevinarstva i telekomunikacija do kateringa i turizma. „To je kao da ste otvorili fabriku koja zapošljava veliki broj ljudi“, kaže on.
Ognen Antov, filmski producent koji je često radio sa stranim filmskim ekipama, slaže se sa tim. „Kada strani producent potroši milione eura u Makedoniji, to predstavlja direktnu investiciju u mnoge sektore“, kaže on.
„Pomislite kako bi bilo kada bi ovamo došao još jedan holivudski hit poput ‘Mirotvorca’ koji je snimljen u Makedoniji 1997. godine“, dodaje on.
Producent Vladimir Anastasov koji takođe ima iskustvo u radu sa stranim filmašima, sjeća se vremena stalnog interesovanja za snimanje u Makedoniji tokom 90-ih kada je Miramax film „Dobrodošli u Sarajevo“ snimio u Makedoniji.
„Nažalost, ovaj trend je zaustavljen zbog konflikta u zemlji kada je Makedonija bila percipirana kao zemlja visokog rizika“, rekao je Atanasov.
„Istovremeno, Rumunija i Bugarska su počele da nude svoje usluge stranim produkcijskim kućama i zbog toga su ove zemlje zaradile i po više od 200 miliona eura godišnje od snimanja filmova“, napominje on.
Prije dvije godine je kompanija koju vodi, Sektor film, po njegovim riječima, dobila ponudu poznate holivudska kuće za snimanje dijela visokobudžetskog filma u Makedoniji. Ali se kompanija povukla zbog nepostojanja zakona o poreskim olakšicama.
„Film su kasnije snimili u zemlji koja je imala takve olakšice“, kaže on. „Još jedna produkcijska kuća takođe je prošle godine pokazala interes i u tom slučaju izgubili smo 40 miliona eura zbog toga što je producente privukla poreska politika države koja im garantuje povrat 20 posto budžeta koji je potrošen u toj zemlji“, dodaje Anastasov.
Kompanija Kino oko radila je za EuropaCorp francuskog režisera Luca Bessona kada je glumica/režiserka Rie Rasmussen snimala film „Čovječji zološki vrt“ u Makedoniji, ali ovo je jedan od rijetkih primjera.
„Prva stvar koju uvijek pitaju je kakve poreske olakšice ima vaša zemlja“, rekao je Naskov. „To je jedna od najvažnijih stvari koje uzimaju u obzir prilikom odlučivanja o tome gdje snimati“.
Aneta Lesnikovska koja je režirala prvi balkanski film takozvanog Dogma stila (pokret danskog režisera Larsa von Triera) pod naslovom „Da li boli“ 2007. godine, kaže da poreske stimulacije pomažu radu mnogih nevladinih institucija i kulturnih organizacija i to je jedan od razloga zašto bi Makedonija trebala ozbiljno razmotriti te mogućnosti.
„Važno je da oblikovanje zakona ostavimo domaćim filmskim i finansijskim ekspertima jer ti ljudi najbolje poznaju uslove pod kojima će zakon biti sproveden“, rekla je Lesnikovska.
Rad sa kolegama iz drugih država naučio ju je koliko su važne poreske olakšice. „Svi strani producenti stalno traže atraktivne lokacije u zemljama koje nude povoljnu poresku politiku“, dodaje ona.
Vladimir Blazevski sa Makedonskog fakulteta dramskih umjetnosti koji je poznati režiser i scenarista, slaže se da da bi strane produkcijske kuće vjerovatno češće snimale u Makedoniji ne samo ako bi zemlja nudila poreske stimulacije, već kad bi nudila i infrastrukturu koja bi služila kao podrška filmskim ekipama.
„Dobrobiti takvih poreskih olakšica mogu biti velike, prosječne ili neznatne, ali sve tri opcije su bolje od ničega, a takva je trenutna situacija“, rekao je on.
Baseski kaže da makedonske vlasti treba da urade nešto što prije jer je potrebno vrijeme da poreske olakšice zažive u praksi. „Češkoj je trebalo šest godina da implementira taj zakon“, kaže on.
Naskov se slaže. Susjedna Srbija nedavno je usvojila poreske stimulacije za filmske kompanje, ističe on. Dodao je da je prošlog oktobra časopis Hollywood Reporter napisao članak o tome da predsjednik Srbije Boris Tadić zove filmaše da snimaju u Srbiji.
Makedoniji prijeti opasnost da će sasvim propustiti priliku.
*Maja Nedelkoska je novinarka dnevnika Vreme.
Tekst je deo produkcije projekta “Balkanska inicijativa za saradnju, razmenu i razvoj kulture (BICCED)”, a realizuje ga BIRN. SEEcult.org je jedan od partnera projekta, koji finansira Švajcarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu - SCP. Tekstovi su originalno objavljeni u sekciji “Culture watch” na sajtu Balkan Insight.
