Hrvatska diva ne mari za napade zbog koncerta u Crnoj Gori
Dugo očekivani nastup Tereze Kesovije u Podgorici je, možda, oduševio crnogorske vlastodršce, no njena je samozvana gesta pomirenja neke i naljutila. Piše: Dražen Remiković* Kada je legendarna hrvatska šansonjerka, Tereza Kesovija, zaustavila 20-godišnji tajac u Crnoj Gori prihvativši da tamo održi koncert, sigurno nije imala pojma da bi njen nastup mogao da nanese uvredu oponentima vladajućoj eliti do te mjere da su je neki optužili da je pjevala „ratnim huškačima“.
Dugo očekivani nastup Tereze Kesovije u Podgorici je, možda, oduševio crnogorske vlastodršce, no njena je samozvana gesta pomirenja neke i naljutila.
Piše: Dražen Remiković*
Kada je legendarna hrvatska šansonjerka, Tereza Kesovija, zaustavila 20-godišnji tajac u Crnoj Gori prihvativši da tamo održi koncert, sigurno nije imala pojma da bi njen nastup mogao da nanese uvredu oponentima vladajućoj eliti do te mjere da su je neki optužili da je pjevala „ratnim huškačima“.
Kesovija, koja se po prvi put u posljednjih 20 godina pojavila u Crnoj Gori, rekla je za Balkan Insight da je oduševljena načinom na koji ju je primila Vlada Crne Gore, koja je organizirala ovaj koncert 30. septembra.
Ova diva je dugo tvrdila da nikada više neće pjevati u Crnoj Gori, zbog toga što je Jugoslavenska narodna armija, JNA, napala Dubrovnik 1991. godine, kada su crnogorski vojnici i spalili njenu kuću u obližnjim Konavlima.
Mediji su o tom događaju objavili da je kuća najprije opljačkana, a zatim zapaljena i da su se neki od vojnika fotografirali u njenom bazenu, obučeni u njen donji veš. Nakon što su zapalili kuću, na ogradi su napisali „Moglo bi biti i gore, kujo!“
No, Kesovija danas kaže da je stavila tačku na proslost. „Zaista mi je bilo lijepo u Podgorici, a moja poruka svim Crnogorcima je da treba gledati u budućnost“, rekla je za Balkan Insight.
„Ovog koncerta ne bi ni bilo da sam samo mislila na rat [u Hrvatskoj], a sigurno ću ponovo ići u Crnu Goru“, dodaje ona.
Svoj nastup opisala je kao „ispruženu ruku pomirenja i oproštaja“, napominjući da je 20 godina dug period. „Mislim da je prošlo dovoljno vremena“, kaže ona.
Na koncertu se pojavila krema crnogorskog javnog života, zajedno sa predsjednikom Filipom Vujanovićem, ministrima iz Vlade, višim zvaničnicima raznih partija, zastupnicima u parlamentu i biznismenima. Od 380 karata, koliko je štampano za ovaj koncert, samo 25 je išlo u prodaju.
Na svom posljednjem koncertu u Podgorici, 1989. godine, Kesovija je donirala svoj honorar za obnovu Nacionalnog pozorišta u Podgorici, koje je bilo izgorjelo u požaru.
Glumac, Zef Dedivanović, koji je prisustvovao tom koncertu, kaže da je ta gesta uštedjela Crnoj Gori ekvivalent današnjih 100.000 eura.
„Volio bih da sam platio te pare samo da mogu da je dovedem ovdje u Podgoricu da zapjeva s nama“, kaže. „Ovo je bio sastanak starih prijatelja i zato je ovaj koncert bio neophodan“, dodaje on.
Žarko Marković, direktor Muzičkog centra Crne Gore, jedan od sponzora koncerta, prisjeća se da je koncert bio planiran za ljeto, ali je odgođen zbog tehničkih razloga.
„Nema potrebe objašnjavati zbog čega je Tereza Kesovija pjevala u Crnoj Gori. Ovo je svakako bilo više od samog koncerta“, kaže Mirković.
No, nisu svi ganuti do suza zakašnjelim povratkom ove pjevačice u malu republiku na Jadranu. Neki Crnogorci su je izokola osuđivali zbog nastupa pred, kako su oni to nazvali, grupom ratnih zločinaca.
Slavko Perović, raniji vođa i osnivač Liberalnog saveza Crne Gore, jedine stranke u zemlji koja je bila protiv opsade Dubrovnika 1991. godine, poslao je javno pismo Kesoviji u kojem navodi da bi se trebala „stidjeti što je pristala da pjeva ratnim huškačima.
„Filip Vujanović, kojem ste pjevali, bio je ministar policije, a zajedno sa svojim kamaradom Milom Đukanovićem pokušao je da ubije Vašu zemlju, Hrvatsku, i da je okupira za svog šefa [bivši srbijanski vođa] Slobodana Miloševića“, napisao je.
„Sve hrvatske pjesme, uključujući i Vaše, bile su izričito zabranjene u Crnoj Gori, a to je nešto što sigurno niste znali“, dodaje Perović.
Koncert opisuje kao porugu na patnje žrtava rata u Hrvatskoj.
Marko Milačić, kolumnist dnevne novine “Vijesti“, iz Podgorice, bio je još oštriji.
„To je isto kao kada bi neki poznati židovski pjevač zapjevao pred vrhuškom Hitlerovih nacista u Berlinu“, rekao je za Balkan Insight.
„Da je Kesovija održala koncert za narodne mase i rekla 'Ovo je za vas, a ne za one koji su srušili moju kuću i moj Dubrovnik', to bi pokazalo kako Tereza Kesovija ima veliko srce“, dodaje on.
„Nažalost, postala je samo još jedna u nizu pralja prljavih ratnih biografija vodećeg establišmenta“, ocjenjuje on.
Boris Dežulović, hrvatski pisac, dodaje i neprijateljsku notu u svoje pisanje, opisujući koncert u Podgorici kao karneval hipokrizije u kojem se isprepleteni različiti politički i zabavljački interesi.
Samo tempiranje koncerta je svakako bilo osjetljivo. Organiziran je za 30. septembar, samo dan prije 20. godišnjice crnogorskog napada na Dubrovnik.
Februara 2005. godine je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio crnogorskog generala, Pavla Strugara, a admirala Miodraga Jokića marta 2003, obojicu na sedam godina zatvora zbog granatiranja grada kojeg je pjesnik Bryon jednom nazvao „Biser Jadranskog mora“.
Tokom opsade od oktobra 1991. godine do maja 1992. godine umrlo je oko 400 hrvatskih vojnika i gotovo stotinu civila. Gotovo 30 procenata starog grada je ozbiljno oštećeno.
Odgovarajući na ove kritike, Kesovija kaže da, obzirom da je ovaj događaj organizirala crnogorska Vlada, nije ni bilo za očekivati da oni neće biti prisutni na koncertu.
„Ljudi treba da shvate da je ovaj koncert sponzorirala Vlada Crne Gore, tako da su oni, prije svih ostalih, imali pravo da budu tu“, rekla je za Balkan Insight.
Kesovija je dodala da će održati još jedan koncert kada bude dovršena koncertna dvorana u Podgorici, na kojem će moći prisustvovati više ljudi. „Slijedeći put kada dođem, bit će mjesta za sve koji to žele“, obećala je.
*Tekst je deo produkcije projekta “Balkanska inicijativa za saradnju, razmenu i razvoj kulture (BICCED)”, koji realizuje BIRN. SEEcult.org je jedan od partnera projekta koji finansira Švajcarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu - SCP.