Preminula Grozdana Olujić

Srpska književnica Grozdana Olujić, dobitnica NIN-ove nagrade i niza drugih priznanja, preminula je u Beogradu u 85. godini.

Grozdana Olujić preminula je 16. marta, saopštilo je dan nakon njene smrti Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju "Adligat", čija je bila članica i kojem je poklonila svoju biblioteku. Udruženje književnika Srbije i “Adligat” su, prema navodima medija, pokrenula i inicijativu da bude sahranjena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Povodom smrti Grozdane Olujić, ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević istakao je da ona "ostaje među mlađim čitaocima poznata i voljena kao bajkopisac, ali su njeni autorski počeci, sredinom proteklog veka, u znaku romana koji su osvajali dotad neosvojene slobode mladih u ideološki oklopljenom društvu".

"Mada se uglavnom posvetila kreiranju lepih svetova umetničke bajke, romanu se u završnom periodu i vratila da bi kod znalaca i čitalaca iznova potvrdila svoju književnu višestranost i vrednost“, naveo je Vukosavljević u telegramu saučešća koji je u ime Ministarstva kulture i informisanja i u svoje lično uputio porodici, prijateljima i brojnim poštovaocima Grozdane Olujuć.

Rođena 1934. u Erdeviku, Grozdana Olujić završila je Gimnaziju u Bečeju, a diplomirala je i magistrirala engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Debitovala je romanom "Izlet u nebo" 1958, a usledili su "Glasam za ljubav" (1963), "Ne budi zaspale pse" (1964), "Divlje seme" (1967), "Glasovi u vetru" – za koji je dobila NIN-ovu nagradu za 2009. godinu, te “Preživeti do sutra" (2017). Objavila je i zbirke bajki "Sedefna ruža i druge bajke", "Nebeska reka i druge bajke", "Kamen koji je leteo", "Snežni cvet", "Jastuk koji je pamtio snove" i roman bajku "Zvezdane lutalice".

Prilikom uručenja 55. NIN-ove nagrade, istakla je da jezik pamti i beleži granice prostora koji su pripadali davno nestalim plemenima i narodima, te podsetila da je Beograd rušen na desetine puta i iznova građen još od keltskog Singidunuma.

Nagrađeni roman “Glasovi u vetru”, u izdanju Srpske književne zadruge, taložio se u njoj više od 30 godina i, kako je dodala, ođednom je izašao - kao da je sam sebe pisao.
Glavni junak tog romana, doktor Danilo Aracki traga za nestalim bratom u Americi, shvatajući da jezik čuva i identitet naroda i pojedinca, ali i leči nakon ratova na Balkanu u kojima nestaju voljeni, rekla je tada Grozdana Olujić, koja je i trostruka je dobitnica nagrade Zmajevih dečjih igara, priznanja "Politikinog zabavnika", "Mlado pokolenje", "Zlatni leptir", "Stara maslina", nagrade "Bora Stanković" za celokupno delo, nagrade Svetske akademije za umetnost i kulturu u SAD, kao i Povelje za životno delo Udruženja književnika Srbije (2004).

Njena dela bila su zastupljena u domaćoj lektiri za osnovnu školu, kao i u lektiri za studente komparativne književnosti na nekoliko američkih univerziteta.

Gotovo sve njene kratke priče iz zbirke "Afrička ljubičica" uvrštene su u antologije širom sveta (u Nemačkoj, Izraelu, Rusiji, Indiji, Engleskoj, Americi, Francuskoj), a priča "Igra" nagrađena je na konkursu za najbolju svetsku kratku priču u Nemačkoj.

Zbog visokih umetničkih dometa proglašena je počasnim građaninom Osla i nosilac je danskog Viteškog ordena Daneborg.

*Foto: Branko Belić [CC BY-SA 3.0]

(SEEcult.org)